Ljeto na Jadranu je dio godine koje s nestrpljenjem iščekujemo i jedva čekamo ući u to osvježavajuće bajno plavetnilo ostavljajući sve brige sa strane. Jedva čekamo zatvoriti vrata, krenuti prema aerodromu i poletjeti prema omiljenom dijelu Europe, dok nas tamo čekaju naši najmiliji.
Da hrvatski Jadran nije omiljeno odredište samo Hrvatima u dijaspori dokazuje činjenica kako je svake godine sve više i stranih gostiju, a svima nam je zajedničko osim što volimo jadransko more volimo i ono što se nalazi u njemu. Ponekad i nesvjesno i s neznanjem radimo nešto što ne bismo smjeli, a što nas može dobro opaliti po džepu. Naime, vrlo često dok ronimo vidimo na dnu svjetlucave školjke, spužve, zvijezde i mnoge druge organizme i životinje iz morskog svijeta koje znamo izroniti i ponijeti sa sobom kao suvenir ali…
Savjetujemo vas, što ne smijemo dirati i uznemiravati kako ne bismo narušili biljni i životinjski svijet Jadrana, ali i kako bismo sačuvali eure u našim novčanicama:
Posidonija (Posidonia oceanica) ili Voga
Posidonija ili voga je morska cvjetnica koja je ime dobila prema Posejdonu, grčkom bogu mora. Za razliku od alga, a poput pravih kopnenih biljaka kako pise na internet stranici Ministarstva zaštite okoliša i zelene tranzicije ima razvijen korijen, stabljiku, list i cvijet. Posidonija je endem Sredozemnog mora, što znači da živi samo na tom području, a jedino još u morima oko Australije žive dvije joj srodne vrste. Gradi prostrane morske livade na muljevito – pjeskovitom morskom dnu, a s površine mora je uočljiva u obliku tamnih mrlja iznad kojih je ponekim ljudima nelagodno plivati ili roniti. Livade posidonije su „tvornice“ kisika i područja velike biološke raznolikost. U njima živi više od 20% poznatih sredozemnih vrsta. Na svakom listu posidonije se može naći preko trideset vrsta alga, a livade su obitavališta, mrjestilišta, rastilišta i hranilišta za više od 100 vrsta riba, od kojih većina ima gospodarski značaj. Livade posidonije su najvažniji priobalni ekosustav u Sredozemnom moru te rastu u područjima gdje je pritisak ljudskih aktivnosti izrazito velik. Sidrenje plovila u livadama posidonije znatno oštećuje mrežu položenih stabljika, koja tada postaje podložna razaranju valova. Osim toga, ugrožavaju je strane invazivne vrste (poput zelenih algi roda Caulerpa), onečišćenje otpadnim vodama, gradnja i nasipanje u more iznad njezinih livada, uzgajališta riba i školjkaša, marine i lučice te neki ribolovni alati. Zbog važnosti livada ove morske cvjetnice te osjetljivosti i ugroženosti koja im prijeti, posidonija je u Hrvatskoj strogo zaštićena vrsta Zakonom o zaštiti prirode, dok je na europskoj razini štiti Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije.
Prstac (Lithophaga lithophaga)
Ovaj duguljasti školjkaš ovalnog i valjkastog oblika može narasti i do 15 centimetara, a poznat je po simetričnoj ljušturi koja je izvana kestenjaste boje i prošarana elipsastim krivuljama koje poput godova označavaju godine prstaca. Prosječna težina prstaca je oko 2 dekagrama, a može težiti i do 10 dkg. Nastanjuje litice i samostalna kamenja u kojima izlučivanjem kiseline buši rupu prikladnu svojoj veličini. Živi u kolonijama u kojima može biti do 300 jedinki po metru kvadratnom. Prstaci se smatraju izuzetnom delikatesom, ali je njihov izlov od 1995. godine najstrože zabranjen u cijelom priobalnom području Hrvatske. Izlov prstaca, uz neophodno razbijanje samostalnih stijena i čitavih litica, dovodi do potpunog uništenja cijelih podmorskih staništa za čiju su obnovu ponekad potrebna i desetljeća. Zbog toga su prema Zakonu o morskom ribarstvu u Hrvatskoj predviđene visoke novčane i zatvorske kazne. Za međudržavni šverc prstaca, kojim se izbjegavanjem carinskog nadzora krši kazneni zakon, predviđena je kazna zatvora od šest mjeseci do pet godina, a ako je riječ o organiziranoj grupi kazne mogu biti od jedne do osam godina zatvora.
Plemenita periska (Pinna nobilis)
U Jadranskom moru Periska se najčešće može pronaći između 2 i 30 metara dubine. Može narasti do 120 centimetara te se pojavljuje u cijelom Jadranu. Ima važnu ulogu u ekosustavu kao filtrator mora, a na njenim ljušturama obitavaju brojne vrste. Strogo je zaštićena vrsta u Hrvatskoj, što uključuje zaštitu vrste i njenih staništa, te je zabranjeno namjerno hvatanje ili ubijanje, uznemiravanje, uništavanje, oštećivanje ili uklanjanje njihovih razvojnih oblika, oštećivanje ili uništavanje područja njihova razmnožavanja ili odmaranja, držanje, prijevoz, prodaja, razmjena te nuđenje na prodaju ili razmjenu živih ili mrtvih jedinki. Očuvanost i budućnost ovog mediteranskog endemskog školjkaša, kako u Jadranu, tako i u cijelom Mediteranu je nesigurna. Međunarodna unija za očuvanje prirode (IUCN) je u listopadu 2019. godine plemenitu perisku svrstala u kategoriju „kritično ugroženih vrsta“.
Morski konjic
Morski konjic zaštićena je vrsta, a diljem svijeta ih hvataju za akvarije, trofeje ali i u religijske pa čak i prehrambene svrhe. U Sredozemlju je izložen zamjetnom smanjenju brojnosti što bi mu moglo ugroziti opstanak. Broj im se smanjuje zbog uništavanja staništa i ljudskog djelovanja poput koćarenja i jaružanja morskog dna. U Jadranu žive dvije vrste, dugokljunić i kratkokljunić. Konjić dugokljunić naraste do 16 cm dužine. Tijelo mu je bočno spljošteno. Varijabilne je crne, smeđe ili žute boje. Na tijelu su vidljive sitne bijele točkice. Djelomično je sposoban mijenjati boju tijela ovisno o okolini u kojoj se nalazi. Na tijelu ima brojne kožne izrasline. Glava konjića dugokljunića pognuta je prema naprijed. Razvijene su mu trbušne i leđna peraja. Na leđnoj peraji vidljiva je jedna tamna crta i žuti vanjski rub. Repne peraje nema, ali mu je donji dio tijela formiran u obliku tankog repa, koji je savijen prema trbuhu. Njime se prihvaća se za alge i izbočine na dnu. Dugokljunić voli pliće more, od 3 do 12 metara dubine, dok se kratkokljunić usudi otplivati i tamo gdje je do dvadesetak metara duboko, pogotovo zimi. Dugokljunić živi duž cijele jadranske obale, a voli i otoke. Kratkokljunić pak najviše voli zapadnu obalu Istre i obalu srednjeg Jadrana.
Morske kornjače
Glavata želva (Caretta Caretta), kornjača čvrstog oklopa satkanog od čvrste koštane strukture koja prekriva gotovo cijelo tijelo i sve unutarnje organe,najbrojnija je vrsta morske kornjače u Jadranu, njenom omiljenijom staništu. Odrasle jedinke dostižu duljinu oklopa i do 110 centimetara i tjelesnu težinu do 115 kilograma, a ime je dobila prema karakteristično velikoj glavi sa snažnim čeljusnim mišićima. Na obalu izlaze samo ženke radi polaganja jaja, dok mužjaci ostaju u moru cijeli život. Kornjače često stradavaju u ribarskim stajaćim mrežama. S obzirom na to da se radi o životinjama koje dišu plućima, kornjače moraju izlaziti na površinu mora da bi udahnule zrak. Iako su razmaci između dvaju udisaja zraka u normalnim uvjetima kod kornjača relativno dugi, kada se pod morem zapletu u mreže, zbog stresa vrlo brzo ostaju bez zraka i utapaju se. Njihove su populacije u opadanju i zbog slučajnog ulova u koće. Procijenjeno je da se godišnje u Jadranskom moru slučajno ulovi oko 2500 glavatih želvi. Od ukupnog broja jedinki uhvaćenih u ribarske mreže 85% je ulovljeno koćarenjem. Morske kornjače u Hrvatskoj su zaštićene zakonom kao i brojnim međunarodnim konvencijama. Strogo je zabranjen svaki namjerni izlov, uništavanje, uznemiravanje ili trgovina ovim vrstama. Za ubijanje glavatih želvi predviđene su visoke novčane kazne.
Zelena (golema) želva (Chelonia mydas) je najveća morska kornjača iz porodice želvi i jedina je morska kornjača koja se hrani isključivo morskim cvjetnicama i algama čiji klorofil daje njenom tijelu maslinasto-zeleno ili sivosmeđe obojenje. Odrasla jedinka ima oklop dužine i do 150 centimetara, a može težiti i do 317 kilograma. Tijekom odrastanja, male zelene želve se hrane meduzama i glavonošcima, a biljojedi postaju tek u neritičkoj fazi života.
Sedmopruga usminjača (Dermochelys coriacea) se od ostalih morskih kornjača razlikuje po svom oklopu od tankog sloja kože koji je pojačan malim koštanim pločicama. Oklop je tamne boje sa svijetlim točkicama te ima sedam izraženih pruga po kojima je vrsta i dobila ime. Sedmopruga usminjača je najveća od svih morskih kornjača, s dužinom oklopa preko 2 metra i težinom do 900 kilograma. Može roniti i do 1200 metara dubine. U Jadranskom moru je zabilježena u malom broju. Ovi reptili su jedini preostali predstavnici porodice kornjača čije evolucijsko korijenje seže preko sto milijuna godina u prošlost. Nekada su bile rasprostranjene u svakom oceanu, osim Arktika i Antarktike, no danas im u mnogim dijelovima svijeta broj drastično opada. Znanstvenici iz cijelog svijeta prate i proučavaju sedmopruge usminjače kako bi što više naučili o ovim gigantskim reptilima, ali i kako bi ih spasili od izumiranja.
Sredozemna medvjedica (Morski čovik – Monachus monachus)
Sredozemna medvjedica jedna je od najugroženijih i najmalobrojnijih vrsta sisavaca u svijetu. O biologiji vrste postoji još uvijek mnogo nepoznanica. Smatra se da je sredozemna medvjedica prije stotinjak godina obitavala u čitavom Jadranu koristeći morske špilje za odmaranje i razmnožavanje, ali joj brojnost vjerojatno nikad nije bila velika, najviše 30-40 odraslih jedinki. Sredinom prošlog stoljeća broj sredozemnih medvjedica u Jadranu je drastično pao, prvenstveno jer su u prošlosti bile progonjene od strane ribara, tako da se danas populacija smatra regionalno izumrlom u Hrvatskoj. Ipak, s obzirom na povremena viđenja jedinki u našem dijelu Jadrana, sredozemna medvjedica je proglašena strogo zaštićenom vrstom u Hrvatskoj. U svrhu očuvanja i poboljšanja stanja populacije sredozemne medvjedice u hrvatskom dijelu Jadrana, Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije donijelo je pravila ponašanja prilikom susreta sa sredozemnom medvjedicom u moru, ispred i u špiljama, na obali ili tijekom vožnje čamca ili glisera.
